Monday, December 26, 2016

Suknja za svaki dan/Everyday skirt


Suknja, suknja, suknjica...

Eto me... Suknje i ja... Volemo se ovih dana. 
Ali ima tu caka. I zvuči ovako nekako: Rešila sam da šareni komadi moje odeće dobiju svoj par, što ne znači obavezno da to mora biti jednobojno, može i još šarenije.
(I onda nastaje jedan (veliki) problem. Imam još malo mesta u ormarima. (Tu sad treba da dođe veliki tužić, ali reče moj dragi da ćemo da nađemo mesta. On me je i nagovorio da pišem ovaj blog pa će da se 'žrtvuje'. (Već je, imam tri ladice više i 3/4 ormara je moje.))

Ova suknja je tamno plava (Boja mi ispala skroz drugačije na slikama pa sam razmišljala da je slikam ponovo sa drugom košuljom (Još uvek o tome razmišljam.) jer mi se nije svidelo kako je ovo ispalo.), široka, tj. na struku nabrana, negde do kolena. (Uz nju bih ja kaubojke koje su na mojoj listi želja. I još svašta nešto.)



Tamno plava, teget.
To je kod mene boja koja se najlakše i najlepše kombinuje. Mislim da na to mnogo utiče što nisam baš ljubitelj crne i što je najmanje nosim, a sve nijanse smeđe obuće (zimi) obožavam. 

Ja sam danas suknju kombinovala sa kariranom košuljom. (Imam čak četiri karirane košulje i sve su kupljene jer nikad nisam našla karirani materijal da mi je lep pa da se upustim u tu priču. Ova na slikama je iz C&A kupljena prošle zime na rasprodaji.)


A čizme!?
Smeđe, naravno.
Ove su iz neke od prethodnih priča.


A druge su mi zimske omiljene.


I moj omiljeni šal ove zime.


Ja se u suknjama ovim širokim osećam kao curica. Curička, što bi nekad moja mama rekla.

Friday, December 23, 2016

Stara nova haljina/Old new dress


Stara i nova haljina u jednoj...

Stara jer sam je šila pre koju godinu. Tada sam je poklonila sestri.
Materijal mi je bio predivan. Ja volim šareno, volim i interesantne dezene, volim svašta nešto tako interesantno.
I onda je tako ta haljina bila tih par godina kod moje sestre (Mada mislim da mi ju je već jednom vratila pa se predomislila.) i sad ona već treći put pravi spremanje u svom ormaru (Dobila sam džempera, dukseva, majci.) pa sam je dobila nazad i sad je nova u mom ormaru. 




Haljina ima interesantan izrez oko vrata. Malo je nabrano, malo se veže, malo ima kragnu, malo je otkriveno, malo nije...
Bio mi tada izrez interesantan, a i sad je pa sam se baš obradovala (vraćenoj) haljini. 
Ponekad mi se desi kad vidim svoje stvare stvari da budem baš ponosna kako sam ih uradila (pogotovo košulje), a pogotovo kad vidim svoje stvari kod nekoga drugog. (Nekad i ne prepoznam šta sam šila. Letos me prijateljica ubeđivala da sam ja šila jednu njenu majcu pa sam se posle dosta njenog ubeđivanja setila da jesam, a druga prijateljica mi pre mesec, dva pokazala jednu košulju, ali ja se još ne setih koja je.)






Sa osmehom završavam ovu priču. (Lepa mi haljina.)
Hvala D.

Superplavo/Superblue


Ko me je ispratio na Facebook-u, video je da sam ovaj materijal kupila poslednji put u Novom Sadu. Bili smo početkom novembra par dana samo i iako sam imala samo ručni prtljag za avion (Aco je imao kofer, ali je (navodno) zbog mojih stvari zaboravio i svoje pa nisam smela da pitam za još malo mesta.), kupila sam tri materijala. (Sad sam i ja morala da se prisetim koji su. Sva tri su plava, a kupila sam i kraljevsko plavi za majcu uz ovu suknju, ali će me sačekati.)


Volim suknje.
Posle haljina, najviše šijem košulje pa posle toga suknje.
Manje ih nosim, ali to je moja greška. Mislim da je problem što imam/šijem previše haljina.
Nekad sam nosila samo uske suknje, a u poslednje vreme sam šila i par širokih, ali uske su mi za nijansu draže.
(Za kačenje uvek ima tri boje satenske trake (bela za svetlo, neka boja kajsije za bolje i ova ljubičasta za tamne materijale), a to je tako od pre par godina.)
Meni se dezen svideo i baš za usku suknju sam i kupila materijal.




Ja sam danas suknju za slikanje kombinovala sam običnom belom pamučnom sa printom.
Iako ja više volim Batman-a nego Superman-a, majca mi se svidela pa nisam odolela. A i volim bele majce, a Batman je crn. I još nešto, kad smo već kod priznanja, ovo je muška majca najmanji broj. Kad mi se svidi majca, ne razmišljam na kojem odeljenju stoji. (Imam još jednu sa Superman-om i jednu Star Wars sa muškog odeljenja Primark-a.)








A što se cipele ili čizmica tiče, nedavno sam ih dobila. Aco je izgubio (recimo) opkladu i slučajno smo naleteli na njih (Nisu mi bile baš neophodne, ali su bile u pola cene, a još su i kožne tako da će se dugo zadržati u mom ormaru.).
Nadam se da vam se svidelo.

Wednesday, December 14, 2016

Kao devojčica/Like a little girl

Ponovo plavo.
I ponovo prugice. 
(Nepopravljiva sam.)

U mojoj glavi je  uvek gomila modela, ideja, premišljanja.
Ako kupim materijal, a ne sašijem odmah nešto što mi prvo padne na pamet, za taj materijal posle se samo menjaju ideje dok mi baš ne klikne i sašijem nešto na brzaka.

Naime, ovaj materijal imam već godinama, a inspiraciju sam pre nedelju, dve dobila sa jedne internet stranice. (Bar što se pruga i njihovog smera tiče.) Originalna haljina (sa te slike) je bila duža i imala rukave, ali ja nisam imala toliko materijala. Pamuk obožavam i volim da ga šijem, a ovaj je i malo puniji.




A sad da se osvrnem na naslov.
Haljina pozadi ima dugmad umesto rajsfešlusa. Ponajviše se to uvek moglo naći na dečijim haljinama ili mene bar na to asocira. Kao devojčica. (Još mi samo cvet u kosi fali.)
Ima tu neku retro notu koju ja često volim i s vremena na vreme iskoristim. (Ili vas neko zakopča i otkopča (I to ima svoje draži.) ili se namučite sami, ali je drugačije. Nekad si dozvolim i dozu male nepraktičnosti.)
Ja sam, naravno, dugmad rasporedila kako sam htela jer kad šijete sami sebi, možete i da se kombinujete kako hoćete. Boja dugmadi je upečatljiva, ali se uklapa uz žutu na haljini. Iskreno, probala sam i sa belim dugmadima, ali nije bilo baš očaravajuće pa je izbor pao na ova, pomalo drečavo žuta.



Nekako mi skroz ide uz ovu moju razigranu (novu, sad već staru) frizuru.







Po meni, haljina je baš interesantna za kombinovanje. 
Neki džemper (kraći ili duži) na kopčanje na nju ili (bela ili neka druga boja, dezen) košulja ispod, šal preko ramena, (kratka ili duža) jakna. Može na baletanke, na štikle, na čizme.

Ja sam haljinu danas iskombinovala sa kožnom jaknom, koju sam dobila pre godinu i po, ako se ne varam, na poklon, ali nikako da je nosim. Ovde mi uvek promakne taj period godine, a kad malo bolje razmislim, ili je leto pa ne treba, ili kiša pa sam pokrivena do kolena ili zima pa ubundana šetam, tako da ni ne znam kad da je nosim. (Za one koje interesuje, jakna je Mango, a ja ipak ne bi trebala da pišem o tome.)
Druga bitna stavka u ovoj kombinaciji su čizme. Uklopile su se, skoro idealno jer bi po meni, idealne kaubojke uz ovo bile. (Čizme su Esprit, kupljene na nekoj poslezimskoj rasprodaji pretprošle godine.)
A fale mi (možda kožne sa nitnama) narukvice, a tašnu (opet) nisam slikala.




Ja sam uživala u ovom postu.
U glavi mi se motali izlasci radnim danima na svirke u omiljeni lokal u omiljenom gradu pre par godina (Uf, godine lete. Više puta par.).
Nekada smo se baš provodile, ali provodimo se i sada, samo drugačije. 

Do čitanja.

Sunday, December 11, 2016

Jesen u šumi/Autumn in the forest


11. decembar
Danas je nedelja. 
(Ne volim nedelje. Nekako su previse mirne, kao da vreme stane jednom nedeljno nedeljom. (I praznikom je tako.) Nema one gomile saobraćaja, ljudi, otvorenih prodavnica, dece koja idu u školu. Sve je nekako suviše mirno za moj ukus. A to ne volim. Ne volim kad vreme stane, a sa druge strane, ne volim što mi vreme prolete. (Već je sredina decembra 2016. godine.))

Bili smo u šumi.
Volim kad nedeljom odemo do šume, sat do dva prošetamo (Planinarske cipele, uzbrdo, nizbrdo, nekad i zalutamo pa tražimo put pa okolo naokolo.).
Ide zima pa ređe to radimo, a inače, mislim da smo obišli sve šume u okolini, a ovu, današnju, više puta. 


Süchtelner Höhen je malo uzvišenje 2-3 km udaljeno od nas. Manja šuma između tri mesta sa uređenim stazama za šetnju. 
Danas nešto pre podne ljudi su šetali, neki sami, neki sa štapovima za planinarenje, većina sa psima. Bilo ih je podosta.
Psi su razigrano trčkarali po opalom lišću na bregićima i udolinama.
Dve prijateljice su se ispričale.
Tata, mama i sin su trčali laganim ritomom.
Nedeljni odmor, razonoda.







Lišće je suvo i većinom opalo.
Šuška pod nogama, pod naletom vetra.
Padala je juče kiša pa je i mokro.


Ponešto se i zeleni. Korov, mahovina ...







Miriše vazduh danas na šumu u jesen. Jesen je i sve se menja, goli pre zime.
Miris borova i trulog lišća se pomešao.
Miriše na svežinu.



Ptičice imaju kućice, divlje svinje svoj deo, jelen, srna i lane svoj ...



A suncu se nikako nije dalo da promoli nos koz drveće. Bilo je tu, pa nije, pa opet je... 


Grane su plesale po oblacima i plavom nebu. Neka njima poznata melodije, izvijale su se, kikotale, sudarale. Srećne, nasmejane, razigrane... Ups, to samo ja tako zamišljam.
Duvao je vetar, ali one su gole po vetru i hladnoći, a obučene lišćem kad je toplo. Možda se onda baš vole nakititi, da budu što lepše.


Umirila me ova priča o šumi. Valjda jer je nedelja.