Showing posts with label geometric. Show all posts
Showing posts with label geometric. Show all posts

Sunday, November 13, 2016

Savršen materijal/Perfect fabric


Ono kad materijal uradi svoje...
Ko me je čitao, zna da sam materijal kupila pre mesec i nešto na Stoffmarkt-u.
Samo taj. Dva metra. Puniji, rasteže se, ne previše, ne premalo, taman. 
Sa ove tačke gledišta (Završena je haljina.), kvalitetan. 

Svakako sam planirala od njega haljinu da šijem. (Ja obožavam haljine. (Nešto mi se baš šiju trenutno. U planu su mi dve sledeće nedelje. I još dve, i još tri... Ja bi od svega mogla haljinu šiti.))

Dezen mi se svideo kad sam ga kupovala.
Em geometrija, em boje, em šareno, baš sve se da lepo iskoristiti.
Mada moram priznati, kad sam počela da krojim malo me uplašio. Prvo me asocirao na narodne nošnje (čije motive ponekad baš volim i u ovoj varijanti nije loše), a posle na ćilime (E tu je nastala panika. Samo da ne izgledam kao umotani tepih koji hoda.)


Kroj je poprilično jednostavan. Materijal je toliko efektan da nije bilo potrebe za komplikovanjem. S tim što je trebalo naći meru da se vidi da je to haljina, a ne samo materijal. (Samo da se ne izgubi haljina u tom svemu tako efektnom.)
Stavila sam samo ušitke, naravno kako meni odgovara, da ne kažem po mojoj meri. (Ja ne nosim često uske haljine. Nemam figuru za to. Sitna gore, dole krupna i teško se tu iskombinujem da bi mi se svideo moj odraz u ogledalu. (Možda sam suviše kritična.))
Izrez je tzv. čamac jer po meni od daje neku dozu elegencije na ovu skoro običnu haljinu. 
Dužina beše problem, ali to mi je uvek najveći problem. Ispod kolena ili  iznad kolena!? Na kraju je završila negde između. (Kompromis!)
A rukavi!? Naravno tri-četvrt. Omiljeni.


Slika ima malo više danas, i u nekom drugačijem redosledu (Zbog čega sam malo osećala nemir. Grozno, ali ja nekako sve to volim po redu. Od sitnijeg do krupnijeg plana ili obrnuto. (Sad bi moja sestra rekla, naravno da kod tebe sve mora planski. Matematičar!) No, odlučila sam ipak da razbijem red pa sam pokušala priču u slikama da ispratim. Ne mora baš sve matematičkim redom.).
Aco mi je pomogao u krupnim planovima (Subotom je kući pa ga iskoristih.) i u jednom momentu me kritikovao kako ne znam da poziram. (Ništa novo!)

























Nadam se da vam se svidelo.

Thursday, September 29, 2016

Crne pruge

Moram priznati da crnu boju najmanje nosim, pa i najmanje šijem.
Naprosto, nije moja boja. Ne verujem da ce ikada i biti, mada sam je nosila i nosim je rado kad treba, kad se ukaže prilika. Ali uvek imam nešto u rezervi.
Letos u Novom Sadu sam kupila jedno parče materijala (nije ga bilo više), bilo mi simpatično, još mi prodavačica rekla kako ima bele tačke duž jedne linije, ali videla sam da se to može lepo izbeći. Odmah sam znala šta ću šiti. Obična haljinica bez rukava, dužine koliko dozvoli materijal (Parče je bilo svega 1,20 m.) I počela sam, pa mi se kroj nije svideo, pa kako mi stoji, pa je to stajalo i stajalo. 
Ovih dana se rešavam početih stvari da ih baš nije toliko mnogo (S vremena na vreme mi se desi da se nagomila svega.) jer hoću koješta novo da počnem. I konačno je završih.




Naravno da ništa ne ide bez dobrih cipela. Pre skoro godinu dana, samo švrljajući radnjama naiđoh na savršene. Jos su bile snižene i ja sam se nešto dvomila da li ih uzeti ili ne. Nisu mi trebale, ali takav par vredi imati u svom ormaru. Mislim da su bezvremenske, crna cipela na visoku petu. Ne možeš je ne imati. I tako su savršene i tako su me oduševile i morala sam. (Aco me nagovorio da ih uzmem.)
Kraljice mog ormara.




Tašna je isto od onih stvari koje treba imati za svaki slučaj.

A na kraju, došla sam i ja na red za slikanje. Ne volim to nikako (Meni ni kurs poziranja ne bi pomogao.), ali najbolje tako se vidi sve. 






Moram priznati da i nije toliko loše. Komšijski zid je odradio svoje, a i lep dan danas. 
(Slike su takve kako su slikane, apsolutno ništa takla ih nisam.)

A sad odoh dalje...